петак, 10. септембар 2010.

Samoća




Tumaram po hodnicima
Sopstvene nesvesti
Slike umotane senkom
Budućnost u oblandi od nadanja
Od snova od strahova

Lebdim nad zemljom –
Hvatam se prstima
Za tračice šećera
Za slamčice od soli
Skakućem nogama
Tek toliko da mi nozdrve
Balansiraju tik iznad vode

Budan sanjam dok prolazi dan
Uspavan plešem nošen plimom
Kao oblak – rastrojen i sam
Kao oblak - natopljen vodom i dimom

Samoća bruji telom jezdi mislima
Klija iz zidova u cipelama mi spava

6.septembar 2010.

Нема коментара:

Постави коментар