Vidim te u to mediteransko predvečerje
Rasplinutu i zamišljenu
Otišla si godinama u budućnost
Onda zastaneš i očarana predelom zaplačeš
Ljubiš me potom dugo gledaš me u oči
Ponovo ljubiš prstima me u grudi sažimaš
Ne mislim ne čujem svet samo tebe osećam
Dišem te kao morski vlažni vetar
Umesto krvi mirisi tvoji telom kolaju
понедељак, 30. мај 2011.
субота, 28. мај 2011.
Tvoj glas
Tvoj glas zvoni kao srce kristala
Peva kao neka retka ptica
Kao struna treperi
Glas žene koja voli svet
Prirodom omađijan osmehom protkan
U svilu odeven
A može biti da postane takav
Tek kad se uljuljka u moje uši
Tvoj glas kao spas razlije
Svetlost u mojoj duši
Peva kao neka retka ptica
Kao struna treperi
Glas žene koja voli svet
Prirodom omađijan osmehom protkan
U svilu odeven
A može biti da postane takav
Tek kad se uljuljka u moje uši
Tvoj glas kao spas razlije
Svetlost u mojoj duši
среда, 25. мај 2011.
Are you gonna go my way?
Sanjao sam neku svadbu ne znam čiju (kao)
Ruke su mi bile pune nekih narukvica prstenja
Ti spremaš sa klincima neku koreografiju za mjuzikl
Klinci su obučeni u belo nasmejana si i blistaš
Narukvice i ogrlice me stežu kao puzavica
Pomažeš mi da ih se oslobodim (smeješ se pritom)
Uzimaš me za ruku i vodiš u dvorište
Svuda je zelena trava nebo je vedro
Na budilniku Leni Kravic svira
“Are you gonna go my way?”
Budim se nedostaješ mi čim otvorim oči
Da, idem tvojim putem jer to je i moj put
Pevušim dok se umivam
Ruke su mi bile pune nekih narukvica prstenja
Ti spremaš sa klincima neku koreografiju za mjuzikl
Klinci su obučeni u belo nasmejana si i blistaš
Narukvice i ogrlice me stežu kao puzavica
Pomažeš mi da ih se oslobodim (smeješ se pritom)
Uzimaš me za ruku i vodiš u dvorište
Svuda je zelena trava nebo je vedro
Na budilniku Leni Kravic svira
“Are you gonna go my way?”
Budim se nedostaješ mi čim otvorim oči
Da, idem tvojim putem jer to je i moj put
Pevušim dok se umivam
уторак, 24. мај 2011.
Beskrajno ravnodušna lelujava stvar
Pustinjski vazduh
Kao beskrajno ravnodušna lelujava stvar
Uvlači se u misli gnezdi se u ušima
Zamuti sve što je skorašnje
Meditiram o nama dok žmirkam u nebo
Ali ona ista lelujava stvar poigrava se sa mnom
Prestajem da razmišljam jer je besmisleno
U grudima ostaje samo jedan ton
To zvoni srce tihom i postojanom žudnjom
Qatar, 24. maj 2011.
субота, 14. мај 2011.
Veče sa tobom
Kada si ušla u taj češki pub
Senke su zaigrale po zidovima zbunjene
Osmehnula si se konobarima za dobro veče
Izabrala sto u uglu samo po osećaju
Zapalila cigaretu i otpuhnula dim ka gostima paba
Déjà vu mi sinu pred očima kao prisećanje na san
Tih dana sam sebe posmatrao kao sa neba
Sa svih strana i iz svih uglova
Ma koliko uporno tražio težište bilo gde
Znao sam da je ono samo u tvojim očima
Prestao sam da lupam glavu
Sva suština je prepustiti se trenutku
Uživati koliko god to mašta dopušta
Prepustiti se tvom nasmejanom pogledu
Euforičnim poljupcima tamnog češkog piva
Dok smo koračali kaldrmom držali smo se za ruke
Kao da će nas veče razvejati svakog na svoju stranu
Kao da opasnost čuči iza sledećeg ćoška
Kao u inat opsenama koje se predstavljaju kao novi dani
Prag, 30. april 2011.
Пријавите се на:
Постови (Atom)