Pustinjski vazduh
Kao beskrajno ravnodušna lelujava stvar
Uvlači se u misli gnezdi se u ušima
Zamuti sve što je skorašnje
Meditiram o nama dok žmirkam u nebo
Ali ona ista lelujava stvar poigrava se sa mnom
Prestajem da razmišljam jer je besmisleno
U grudima ostaje samo jedan ton
To zvoni srce tihom i postojanom žudnjom
Qatar, 24. maj 2011.
Нема коментара:
Постави коментар