понедељак, 26. април 2010.

Večeras mi đavo čuči u grudima
Mahanje rukama je kao batrganje
U blatu živom

Iluzija koja se životom predstavlja
Naizgled odluke i stavovi samo su mašta
U ovom svetu sivom

Prošlost je prošla i već ovaj tren
Izvesna je stvar koja već nije
I ona se varkom zove

Hoću detetom bit i samo sada jesti
Jer samo sada ako srećan nisam
Izgubljeno biće biće moje

Siđi demone sa ramena iz glave
Se stušti u ambis sad pusti
Nestani bez traga

Samo otvorene oči horizont gledaju
I bistra glava dok je vrag gleda
Gleda vraga

Нема коментара:

Постави коментар