четвртак, 9. април 2009.

Slika

ne treba ovde nikakav naslov

Ana Uzanovic,
,, Verujem da ako bi čovek morao da proživi život u potpunosti i do kraja, ako bi morao da podari formu svim osećanjima, izraz svim mislima, stvarnost svim snovima- verujem da bi svet dobio tako svež zamah radosti da bismo zaboravili sve bolesti srednjeg veka i da bismo se vratili helenskom idealu- možda čak nečemu finijem , izdašnijem od helenskog ideala. Ali, najhrabriji među nama plaše se sami sebe. Sakaćenje divljaka tragično je preživelo u samoodricanju koje upropašćuje naš život. Kažnjeni smo zbog odbijanja. Svaki nagon koji nastojimo da prigušimo neprestano kljuca i truje nas. Telo greši samo jednom i onda je sa gresima završeno, jer je delanje način pročišćenja. Onda ne ostaje ništa osim sećanja na uživanje, ili milina kajanja. Jedini način da se čovek oslobodi iskušenja jeste da mu se prepusti. Ako mu odoliš, duša ti se razboli od čežnje za onim što sebi zabranila, od žudnje za onim što su njeni monstruozni zakoni učinili monstruoznim i nemoralnim. Neko je lepo rekao da se veliki svetski događaji dešavaju u mozgu. Isto tako se veliki svetski gresi dešavaju u mozgu, jedino u mozgu. "

(Lord Henri, Dorijanu Greju za vreme poziranja Bejzilu)

,,Slika Dorijana Greja", Oskar Vajld

Bane Stojanović у 9:21
Lord Henri je super ego, Bejzil ego a Dorijan id. Slika Dorijanova je sukob id-a i ega. Kada id ubije ego, pod njegovim ogromnim pritiskom, nastaje samo trenutno olakšanje. Id sam sebi nije odgovor, niti rešenje. Id mora da se bori i dokazuje. U nedostatku suparnika (ega) id ubija svoju projekciju (sliku), odnosno sam sebe.

Da se vratim temi.

" Svaki nagon koji nastojimo da prigušimo neprestano kljuca i truje nas. Telo greši samo jednom i onda je sa gresima završeno, jer je delanje način pročišćenja."...

Mislim da čovek nikada nije srećan. Koliko puta nam se desilo da, recimo, spremamo neki ispit jako dugo i naporno, i kada ga konačno položimo - nastane ogromna praznina. Više nam ništa ne znači. Kada pogledamo unazad, svo vreme koje smo proveli studirajući taj predmet za ispit, shvatamo kao stresno, puno iščekivanja, malo spavanja, itd. Da li smo bili tada srećni? Ne! Jedva smo čekali da taj ispit dođe i da ga položimi, da ga se otarasimo.

Da smo tada poslušali Id, koji je govorio - nemoj da učiš. To je stres za tebe. Izađi napolje, zezaj se. Uključi komp, pogledaj TV,itd. - Ispit ne bi smo položili. Upravo je htenje da se igra po pravilima i upravo je uloženi napor jedini pokretač.

Po teoriji A. Šopenhauer-a, dosada je ljudski najveći neprijatelj. Kada je čoveku dosadno, onda on (hteo ne hteo) počinje da sagledava svoju sopstvenu prolaznost.

"Jedini način da se čovek oslobodi iskušenja jeste da mu se prepusti. Ako mu odoliš, duša ti se razboli od čežnje za onim što sebi zabranila, od žudnje za onim što su njeni monstruozni zakoni učinili monstruoznim i nemoralnim."

Sam pojam iskušenja je u glavi. Odoliti njemu je u glavi. Moral je nešto što je naučeno. Predstava greha je nešto što nam je servirano, to treba, a to ne treba. U ranijim vremenima, npr incest nije smatran grehom,i često mu se pribegavalo zarad ukrupnjavanja imanja. Empirijskim iskustvom se došlo do zaključka da je incest loš jer dolazi do degenerativnih promena. Incest je dakle loša kombinacija po opstanak čovečanstva, a sve ostalo vezano za njega je moralisanje.

Kao zključak bih rekao da je moral (pravila) tako duboko ukorenjen u našoj psihi, da je naš život potpuno determinisan njime. Svako odstupanje vodi aberaciji. Zato svaki oblik ponašanja koji bi moral shvatio kao loš - nas dovodi u nedoumicu - činim li greh? Grešim li? Da li radim mimo pravila?

Koko bi stvari izgledale da svaka osoba na planeti pusti svom Id-u na volju? Da li bi planeta doživela preporod ili najstrašniju degradaciju?

Нема коментара:

Постави коментар